Conscious Dance Practices/InnerMotion/The Guidebook/Why I Wrote This Guidebook/hr: Difference between revisions
Manual fix: subpage-nav markup |
Manual Croatian refinement (all segments) |
||
| (3 intermediate revisions by 2 users not shown) | |||
| Line 1: | Line 1: | ||
{{Translation_status|status=reviewed}}{{DISPLAYTITLE:InnerMotion - Vodič - Zašto sam napisao ovaj vodič}}__NOTOC__[[File:InnerMotion - The Guidebook - Why I Wrote This Guidebook.jpg|right|frameless]]Sve je počelo jedne noći | {{Translation_status|status=reviewed}}{{DISPLAYTITLE:InnerMotion - Vodič - Zašto sam napisao ovaj vodič}}__NOTOC__[[File:InnerMotion - The Guidebook - Why I Wrote This Guidebook.jpg|right|frameless]]Sve je počelo jedne noći 1993. godine. Bio sam nestrpljiv trinaestogodišnjak, prepun uzbuđenja zbog svog prvog ravea. Dok sam stajao u sobi, ne znajući što očekivati, ušla je moja starija sestra, nasmiješila se i dala mi jednostavan savjet: „Samo zatvori oči, slušaj glazbu i pleši.“ Poslušao sam je — i to je bilo upravo ono što mi je trebalo. Gotovo nikad prije nisam plesao uz takvu glazbu, ali te večeri, dok su elektronički beatovi ispunjavali prostor, zatvorio sam oči i počeo se kretati. Bilo je nevjerojatno i odmah sam se zaljubio u taj osjećaj! Kao da je nešto u meni čekalo baš taj trenutak. Tada to još nisam znao, ali te je večeri započela veza s glazbom i pokretom koja će oblikovati ostatak mog života. | ||
Od tog trenutka | Od tog trenutka tehno klubovi postali su moje svetište i moja škola. Svaka noć provedena u plesu povezivala me sa živom zajednicom — odabranom obitelji ispunjenom inspirativnim ljudima i transformativnim idejama. Snažna energija beogradske rave scene devedesetih bila je savršen ambijent za moj osobni rast i istraživanje. Ples je postao mnogo više od hobija; prerastao je u ključnu praksu koja mi je pomogla upravljati stresom, obraditi emocije i ponovno se povezati sa sobom. Čak i danas, trideset i dvije godine kasnije, klabing ostaje suštinski dio mog života, dragocjen ritual radosti, oslobađanja i samospoznaje. | ||
Dugi niz godina plesao sam isključivo instinktivno, bez ikakve strukture ili usmjerenja. To se | Dugi niz godina plesao sam isključivo instinktivno, bez ikakve strukture ili usmjerenja. To se promijenilo 2016. godine, kada je moj put krenuo u snažnom novom smjeru zahvaljujući mojoj psihoterapeutkinji i mentorici Hani Stamatović. Pozvala me na jednu od svojih radionica Open Floor prakse — jedinstven spoj pokreta i psihološkog istraživanja. Već nakon prve sesije bio sam očaran. Počeo sam shvaćati da ples nije samo fizička aktivnost — može liječiti, transformirati i otkrivati dublje slojeve samospoznaje. Hanina učenja o utjelovljenosti, uzemljenju, svjesnosti i izražavanju emocija duboko su me dotaknula, pa sam počeo pažljivo bilježiti svaki uvid i vježbu, želeći sačuvati sve što sam naučio. | ||
Jedna nezaboravna radionica postala je prekretnica u mom odnosu prema plesu. Za završnu sesiju našeg | Jedna nezaboravna radionica postala je prekretnica u mom odnosu prema plesu. Za završnu sesiju našeg sedmotjednog ciklusa pozvani smo doći u kostimu — kao način da utjelovimo i izrazimo novu verziju sebe koja se pojavila tijekom procesa plesa. Odlučio sam pretvoriti svoje ruke u žive podsjetnike na sve što me Hana naučila, prekrivši ih simbolima koji su činili svojevrsne „puškice”, temeljene na bilješkama koje sam godinama skupljao. | ||
[[File:InnerMotion - The Guidebook - Why I Wrote This Guidebook - Cheet Sheet.jpg|center|thumb|''"Puškice" - 6. | [[File:InnerMotion - The Guidebook - Why I Wrote This Guidebook - Cheet Sheet.jpg|center|thumb|''"Puškice" - 6. studenoga 2019.'' ]] | ||
Na našoj | Na našoj sljedećoj terapijskoj seansi Hana me pitala: „Kako bi ti bilo da postaneš učitelj ovakve prakse? Tebi to ide prirodno. Oba roditelja su ti profesori, a tvoje detaljne bilješke, u kombinaciji s tvojim znanstvenim razmišljanjem, čine te odličnim za to.” Nasmijao sam se i rekao: „Neee, to nije za mene — ne mogu se zamisliti kako podučavam grupu ljudi.” Ipak, u roku od tri godine sve se dramatično promijenilo. | ||
Kada je Hana preminula 4. | Kada je Hana preminula 4. studenoga 2022., naša je plesna zajednica bila slomljena. Imala je rijetku sposobnost voditi ljude prema dubljoj povezanosti sa samima sobom kroz ples. Bilo je nečeg iznimnog u načinu na koji je držala prostor — smireno, intuitivno, puno prisutnosti i ljubavi. Nije samo podučavala pokret; pomagala je ljudima da se osjete dovoljno sigurno da budu potpuno svoji. Kroz njezin rad mnogi su od nas doživjeli unutarnje promjene za koje nismo ni znali da su nam potrebne. Bila je uistinu jedinstvena. Nakon njezine smrti osjetio sam tih, ali snažan poriv da nastavim istraživati znanje o plesu koje je podijelila sa mnom. | ||
[[File:InnerMotion - Priručnik - Zašto sam napisao ovaj priručnik - Hana stamatovic - plesne radionice - srpski.png|center|thumb|''Dance notes I shared with Hana's dance community'']] | [[File:InnerMotion - Priručnik - Zašto sam napisao ovaj priručnik - Hana stamatovic - plesne radionice - srpski.png|center|thumb|''Dance notes I shared with Hana's dance community'']] | ||
Dok sam tragao za dubljim | Dok sam tragao za dubljim razumijevanjem, iznenadilo me što postoji značajna praznina — vrlo malo sveobuhvatnih resursa o svjesnom, intuitivnom plesu. Proveo sam sate pretražujući internetske stranice, članke i video materijale, nadajući se da ću pronaći nešto što odražava ono što nas je Hana učila. Nisam uspio pronaći ništa što bi obuhvatilo srž njezina rada. A onda je, na festivalu Parallel u rujnu 2023., okružen prekrasnom glazbom, prirodom i osjećajem pripadnosti, nešto kliknulo. Napisat ću vodič kakav je i meni oduvijek bio potreban — i podijelit ću to znanje s drugima koji su možda također u potrazi. | ||
Vođen godinama | Vođen godinama osobnih bilješki, opsežnim znanstvenim istraživanjem i neumornom radoznalošću, potpuno sam se posvetio ovom projektu. Ono što je počelo kao jednostavna ideja brzo se pretvorilo u ambicioznu misiju — sveobuhvatan vodič ispunjen tehnikama, vježbama i uvidima o svjesnosti, utjelovljenosti, emocionalnoj povezanosti i prevladavanju unutarnjih blokada. Svaka plesna sesija postala je laboratorij za testiranje i usavršavanje tih ideja, produbljujući moje razumijevanje i donoseći mi novo zadovoljstvo u osobnoj plesnoj praksi. | ||
Kako se moja vizija širila, postajalo mi je jasno da moram | Kako se moja vizija širila, postajalo mi je jasno da moram razviti nove vještine — posebno u stvaranju sigurnog prostora, vođenju grupa, izgradnji povjerenja i razumijevanju kako pokret može izazvati duboke emocionalne reakcije i promijenjena stanja svijesti. U rujnu 2024., ponovno na festivalu Parallel, doživio sam još jedan snažan uvid: to znanje ne treba ostati samo moje — mora se podijeliti sa što više ljudi. Tako je nastao DanceResource.org — neprofitna, open-source platforma namijenjena plesačima, facilitatorima, istraživačima i svim znatiželjnim početnicima koji žele istraživati pokret kao put prema samospoznaji, iscjeljenju, povezanosti i transformaciji. Odlučan da nastavim s osobnim razvojem, upisao sam Centar za integrativni razvoj (CIR) u rujnu 2024. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu, započeo sam mentorstvo s Aleksejem Kuzminom, iskusnim učiteljem s više od deset godina rada u području svjesnog plesa. Konačno, u ožujku 2025., nakon dvadeset godina u IT svijetu, dao sam otkaz i potpuno se posvetio putu plesa. | ||
Ovaj vodič je mnogo više od priručnika; on je svjedočanstvo o transformativnoj moći plesa, omaž | Ovaj vodič je mnogo više od priručnika; on je svjedočanstvo o transformativnoj moći plesa, omaž Haninu nasljeđu i poziv svima koji su ikad osjetili kako glazba budi nešto u njima. Moja najdublja želja je da kroz ovu praksu i drugi otkriju bezgraničnu slobodu i autentičnost koja čeka da se probudi u njihovim tijelima — baš kao što se to dogodilo meni one nezaboravne noći, prije toliko godina. | ||
<div class="subpage-nav"> | <div class="subpage-nav"> | ||
Latest revision as of 02:58, 15 February 2026
Sve je počelo jedne noći 1993. godine. Bio sam nestrpljiv trinaestogodišnjak, prepun uzbuđenja zbog svog prvog ravea. Dok sam stajao u sobi, ne znajući što očekivati, ušla je moja starija sestra, nasmiješila se i dala mi jednostavan savjet: „Samo zatvori oči, slušaj glazbu i pleši.“ Poslušao sam je — i to je bilo upravo ono što mi je trebalo. Gotovo nikad prije nisam plesao uz takvu glazbu, ali te večeri, dok su elektronički beatovi ispunjavali prostor, zatvorio sam oči i počeo se kretati. Bilo je nevjerojatno i odmah sam se zaljubio u taj osjećaj! Kao da je nešto u meni čekalo baš taj trenutak. Tada to još nisam znao, ali te je večeri započela veza s glazbom i pokretom koja će oblikovati ostatak mog života.
Od tog trenutka tehno klubovi postali su moje svetište i moja škola. Svaka noć provedena u plesu povezivala me sa živom zajednicom — odabranom obitelji ispunjenom inspirativnim ljudima i transformativnim idejama. Snažna energija beogradske rave scene devedesetih bila je savršen ambijent za moj osobni rast i istraživanje. Ples je postao mnogo više od hobija; prerastao je u ključnu praksu koja mi je pomogla upravljati stresom, obraditi emocije i ponovno se povezati sa sobom. Čak i danas, trideset i dvije godine kasnije, klabing ostaje suštinski dio mog života, dragocjen ritual radosti, oslobađanja i samospoznaje.
Dugi niz godina plesao sam isključivo instinktivno, bez ikakve strukture ili usmjerenja. To se promijenilo 2016. godine, kada je moj put krenuo u snažnom novom smjeru zahvaljujući mojoj psihoterapeutkinji i mentorici Hani Stamatović. Pozvala me na jednu od svojih radionica Open Floor prakse — jedinstven spoj pokreta i psihološkog istraživanja. Već nakon prve sesije bio sam očaran. Počeo sam shvaćati da ples nije samo fizička aktivnost — može liječiti, transformirati i otkrivati dublje slojeve samospoznaje. Hanina učenja o utjelovljenosti, uzemljenju, svjesnosti i izražavanju emocija duboko su me dotaknula, pa sam počeo pažljivo bilježiti svaki uvid i vježbu, želeći sačuvati sve što sam naučio.
Jedna nezaboravna radionica postala je prekretnica u mom odnosu prema plesu. Za završnu sesiju našeg sedmotjednog ciklusa pozvani smo doći u kostimu — kao način da utjelovimo i izrazimo novu verziju sebe koja se pojavila tijekom procesa plesa. Odlučio sam pretvoriti svoje ruke u žive podsjetnike na sve što me Hana naučila, prekrivši ih simbolima koji su činili svojevrsne „puškice”, temeljene na bilješkama koje sam godinama skupljao.
Na našoj sljedećoj terapijskoj seansi Hana me pitala: „Kako bi ti bilo da postaneš učitelj ovakve prakse? Tebi to ide prirodno. Oba roditelja su ti profesori, a tvoje detaljne bilješke, u kombinaciji s tvojim znanstvenim razmišljanjem, čine te odličnim za to.” Nasmijao sam se i rekao: „Neee, to nije za mene — ne mogu se zamisliti kako podučavam grupu ljudi.” Ipak, u roku od tri godine sve se dramatično promijenilo.
Kada je Hana preminula 4. studenoga 2022., naša je plesna zajednica bila slomljena. Imala je rijetku sposobnost voditi ljude prema dubljoj povezanosti sa samima sobom kroz ples. Bilo je nečeg iznimnog u načinu na koji je držala prostor — smireno, intuitivno, puno prisutnosti i ljubavi. Nije samo podučavala pokret; pomagala je ljudima da se osjete dovoljno sigurno da budu potpuno svoji. Kroz njezin rad mnogi su od nas doživjeli unutarnje promjene za koje nismo ni znali da su nam potrebne. Bila je uistinu jedinstvena. Nakon njezine smrti osjetio sam tih, ali snažan poriv da nastavim istraživati znanje o plesu koje je podijelila sa mnom.
Dok sam tragao za dubljim razumijevanjem, iznenadilo me što postoji značajna praznina — vrlo malo sveobuhvatnih resursa o svjesnom, intuitivnom plesu. Proveo sam sate pretražujući internetske stranice, članke i video materijale, nadajući se da ću pronaći nešto što odražava ono što nas je Hana učila. Nisam uspio pronaći ništa što bi obuhvatilo srž njezina rada. A onda je, na festivalu Parallel u rujnu 2023., okružen prekrasnom glazbom, prirodom i osjećajem pripadnosti, nešto kliknulo. Napisat ću vodič kakav je i meni oduvijek bio potreban — i podijelit ću to znanje s drugima koji su možda također u potrazi.
Vođen godinama osobnih bilješki, opsežnim znanstvenim istraživanjem i neumornom radoznalošću, potpuno sam se posvetio ovom projektu. Ono što je počelo kao jednostavna ideja brzo se pretvorilo u ambicioznu misiju — sveobuhvatan vodič ispunjen tehnikama, vježbama i uvidima o svjesnosti, utjelovljenosti, emocionalnoj povezanosti i prevladavanju unutarnjih blokada. Svaka plesna sesija postala je laboratorij za testiranje i usavršavanje tih ideja, produbljujući moje razumijevanje i donoseći mi novo zadovoljstvo u osobnoj plesnoj praksi.
Kako se moja vizija širila, postajalo mi je jasno da moram razviti nove vještine — posebno u stvaranju sigurnog prostora, vođenju grupa, izgradnji povjerenja i razumijevanju kako pokret može izazvati duboke emocionalne reakcije i promijenjena stanja svijesti. U rujnu 2024., ponovno na festivalu Parallel, doživio sam još jedan snažan uvid: to znanje ne treba ostati samo moje — mora se podijeliti sa što više ljudi. Tako je nastao DanceResource.org — neprofitna, open-source platforma namijenjena plesačima, facilitatorima, istraživačima i svim znatiželjnim početnicima koji žele istraživati pokret kao put prema samospoznaji, iscjeljenju, povezanosti i transformaciji. Odlučan da nastavim s osobnim razvojem, upisao sam Centar za integrativni razvoj (CIR) u rujnu 2024. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu, započeo sam mentorstvo s Aleksejem Kuzminom, iskusnim učiteljem s više od deset godina rada u području svjesnog plesa. Konačno, u ožujku 2025., nakon dvadeset godina u IT svijetu, dao sam otkaz i potpuno se posvetio putu plesa.
Ovaj vodič je mnogo više od priručnika; on je svjedočanstvo o transformativnoj moći plesa, omaž Haninu nasljeđu i poziv svima koji su ikad osjetili kako glazba budi nešto u njima. Moja najdublja želja je da kroz ovu praksu i drugi otkriju bezgraničnu slobodu i autentičnost koja čeka da se probudi u njihovim tijelima — baš kao što se to dogodilo meni one nezaboravne noći, prije toliko godina.
