Historical and Cultural Context/sr: Difference between revisions

From DanceResource.org
TranslationBot (talk | contribs)
Machine translation by bot (draft, needs review)
 
TranslationBot (talk | contribs)
Machine translation by bot (draft, needs review)
Line 7: Line 7:
„Svesni ples“, kakav postoji danas, duboko je ukorenjen u dugoj i raznovrsnoj istoriji ritualnog pokreta, zajedničkog otelotvorenja i duhovnog izražavanja. Kroz kulture i vekove, ples je služio kao moćno sredstvo za isceljenje, pripovedanje i grupnu koheziju. Savremeni pokret svesnog plesa crpi inspiraciju iz ovih predačkih tradicija, dok integriše moderne uvide iz psihologije, somatike i ekspresivnih umetnosti.
„Svesni ples“, kakav postoji danas, duboko je ukorenjen u dugoj i raznovrsnoj istoriji ritualnog pokreta, zajedničkog otelotvorenja i duhovnog izražavanja. Kroz kulture i vekove, ples je služio kao moćno sredstvo za isceljenje, pripovedanje i grupnu koheziju. Savremeni pokret svesnog plesa crpi inspiraciju iz ovih predačkih tradicija, dok integriše moderne uvide iz psihologije, somatike i ekspresivnih umetnosti.


<div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr">
<span id="Ancient_Origins_and_Ritual"></span>
== Ancient Origins and Ritual ==
== Drevno poreklo i ritual ==
</div>


<div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr">
Od praistorijskih društava do ustaljenih civilizacija, ples se koristio za povezivanje sa božanskim, izražavanje tuge ili slavlja i ujedinjavanje zajednica u zajedničkom ritualu. Antropolozi su primetili da su ritmički pokreti i kolektivni ples gotovo univerzalna ljudska ponašanja – centralna za ceremonije kao što su obredi prelaska, sezonske promene i duhovno isceljenje.<ref name="Dunbar2014">Dunbar, R. (2014). How conversations around campfires came to be. ''Frontiers in Psychology'', 5, 1135. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2014.01135</ref>
From prehistoric societies to established civilizations, dance was used to connect with the divine, express grief or celebration, and unite communities in shared ritual. Anthropologists have noted that rhythmic movement and collective dance are near-universal human behaviors—central to ceremonies such as rites of passage, seasonal transitions, and spiritual healing.<ref name="Dunbar2014">Dunbar, R. (2014). How conversations around campfires came to be. ''Frontiers in Psychology'', 5, 1135. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2014.01135</ref>
</div>


<div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr">
Primeri uključuju trans plesove naroda San u Južnoj Africi, rituale okretanja sufijskih mistika i ceremonije zasnovane na bubnjevima u afro-brazilskim i indijanskim tradicijama.<ref name="Aldridge1996">Aldridge, D. (1996). Music therapy research and practice in medicine: From out of the silence. Jessica Kingsley Publishers.</ref> Ove prakse su često imale za cilj da izazovu izmenjena stanja svesti radi kolektivnog isceljenja, duhovnog uvida ili društvenog povezivanja.
Examples include the trance dances of the San people in Southern Africa, the spinning rituals of Sufi mystics, and drum-based ceremonies among Afro-Brazilian and Native American traditions.<ref name="Aldridge1996">Aldridge, D. (1996). Music therapy research and practice in medicine: From out of the silence. Jessica Kingsley Publishers.</ref> These practices often aimed to induce altered states of consciousness for collective healing, spiritual insight, or social bonding.
</div>


<div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr">
Vidi: [[Ancient Origins and Ritual/sr|Drevno poreklo i ritual]]
See: [[Ancient Origins and Ritual]]
</div>


<div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr">
<div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr">

Revision as of 23:32, 8 February 2026

Ova stranica je automatski prevedena. Ovaj prevod može sadržati greške ili netačnosti.
Možete pomoći da se poboljša tako što ćete uredili stranicu.

„Svesni ples“, kakav postoji danas, duboko je ukorenjen u dugoj i raznovrsnoj istoriji ritualnog pokreta, zajedničkog otelotvorenja i duhovnog izražavanja. Kroz kulture i vekove, ples je služio kao moćno sredstvo za isceljenje, pripovedanje i grupnu koheziju. Savremeni pokret svesnog plesa crpi inspiraciju iz ovih predačkih tradicija, dok integriše moderne uvide iz psihologije, somatike i ekspresivnih umetnosti.

Drevno poreklo i ritual

Od praistorijskih društava do ustaljenih civilizacija, ples se koristio za povezivanje sa božanskim, izražavanje tuge ili slavlja i ujedinjavanje zajednica u zajedničkom ritualu. Antropolozi su primetili da su ritmički pokreti i kolektivni ples gotovo univerzalna ljudska ponašanja – centralna za ceremonije kao što su obredi prelaska, sezonske promene i duhovno isceljenje.[1]

Primeri uključuju trans plesove naroda San u Južnoj Africi, rituale okretanja sufijskih mistika i ceremonije zasnovane na bubnjevima u afro-brazilskim i indijanskim tradicijama.[2] Ove prakse su često imale za cilj da izazovu izmenjena stanja svesti radi kolektivnog isceljenja, duhovnog uvida ili društvenog povezivanja.

Vidi: Drevno poreklo i ritual

Evolution to Modern Conscious Dance

In the 20th century, dance reemerged as a healing tool through therapeutic disciplines such as Dance/Movement Therapy (DMT), pioneered by figures like Marian Chace, Mary Whitehouse, and Trudi Schoop. These practitioners recognized that movement could be used to access emotion, release trauma, and support integration.[3]

By the 1970s and 1980s, non-clinical conscious dance practices also began to take shape. Gabrielle Roth's 5Rhythms and Anna Halprin's movement-based art therapy laid the groundwork for a modern movement emphasizing freedom, presence, and transformation.[4] In the following decades, new modalities such as Biodanza, Movement Medicine, and Soul Motion emerged, incorporating ritual, psychology, and creative expression into accessible dance experiences.

Cross-Cultural Perspectives

Contemporary conscious dance reflects a wide array of cultural influences. Many practices borrow from African diaspora movement, Indigenous ceremony, Eastern philosophy, and Western therapeutic models. While this synthesis allows for innovation and inclusivity, it also raises questions around cultural appropriation and the ethical use of ancestral knowledge.

Facilitators and communities are increasingly calling for culturally respectful frameworks that honor the origins of movement practices and acknowledge their spiritual and historical significance.[5] Today’s global dance scene includes conversations around decolonization, accessibility, and the preservation of lineage-based wisdom alongside open-source creativity.

References

  1. Dunbar, R. (2014). How conversations around campfires came to be. Frontiers in Psychology, 5, 1135. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2014.01135
  2. Aldridge, D. (1996). Music therapy research and practice in medicine: From out of the silence. Jessica Kingsley Publishers.
  3. Levy, F. J. (1988). Dance movement therapy: A healing art. American Alliance for Health, Physical Education, Recreation and Dance.
  4. Roth, G. (1998). Maps to ecstasy: A healing journey for the untamed spirit. New World Library.
  5. Turino, T. (2008). Music as social life: The politics of participation. University of Chicago Press.