Znanstvena istraživanja i dokazi
Svjesni ples sve se više prepoznaje u akademskim i kliničkim kontekstima zbog svojih višestrukih zdravstvenih prednosti. Istraživanja koja obuhvaćaju psihologiju, neuroznanost, antropologiju i terapiju pokretom pružaju sve više dokaza da svjesno, slobodno kretanje može značajno podržati emocionalnu regulaciju, smanjenje stresa, fizičko zdravlje i društvenu povezanost.[1]
Neuroznanost i svjesni ples
Svjesni ples aktivira neuronske krugove povezane s motoričkom koordinacijom, emocijama i nagradom. Studije snimanja mozga pokazuju da ples stimulira regije poput bazalnih ganglija i prefrontalnog korteksa, dok ritmičko grupno kretanje povećava oslobađanje endorfina i društveno povezivanje.[2][3]
Vidi: Neuroznanost i svjesni ples
Istraživanje psihološkog i mentalnog zdravlja
Brojne studije ističu pozitivne učinke svjesnog plesa na anksioznost, depresiju, svjesnost i emocionalnu regulaciju. Sudionici često prijavljuju povećanu prisutnost, otpornost i pristup stanjima protoka. Istraživanja koja uspoređuju kretanje s tradicionalnom meditacijom pokazala su čak i veće povećanje svjesnosti kroz ples.[4][5][6]
Vidi: Istraživanje psihološkog i mentalnog zdravlja
Istraživanje tjelesnog zdravlja
Ples poboljšava kardiovaskularnu funkciju, koordinaciju, fleksibilnost i neuromuskularnu kondiciju. Istraživanja provedena na starijim odraslim osobama pokazuju da ples poboljšava ravnotežu i kognitivno zdravlje, a istovremeno smanjuje rizik od padova.[7] Svjesni ples, kao praksa niskog utjecaja i vlastitog tempa, dostupan je širokom rasponu populacija.
Vidi: Istraživanje fizičkog zdravlja
Antropološki i sociološki dokazi
Od drevnih ritualnih plesova do modernih zajedničkih praksi, ples je služio kao alat za grupnu koheziju, društveno povezivanje i emocionalnu obradu kroz ljudsku povijest. Antropolozi su ples identificirali kao kulturni univerzalan element i ključni dio zajedničkog identiteta i rituala iscjeljenja.[8]
Vidi: Antropološki i sociološki dokazi
Kontinuirana istraživanja i praznine u znanju
Despite promising findings, research on conscious dance remains underdeveloped in some areas. Future studies are needed to understand long-term effects, dosage, diversity of populations, and modality-specific outcomes. There is also a need for rigorous clinical trials that differentiate conscious dance from other types of physical or therapeutic activity.
Academic Papers and Articles
A compiled and growing collection of peer-reviewed studies, theoretical essays, and practitioner reports that inform the scientific foundation of conscious dance. This library supports students, facilitators, and researchers seeking evidence-based material.
References
- ↑ Koch, S. C., et al. (2022). The therapeutic effects of dance movement, and their underlying neurophysiological mechanisms. Frontiers in Psychology, 13, 874312. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2022.874312
- ↑ Brown, S., Martinez, M. J., & Parsons, L. M. (2006). The neural basis of human dance. Cerebral Cortex, 16(8), 1157–1167. https://doi.org/10.1093/cercor/bhj057
- ↑ Tarr, B., Launay, J., & Dunbar, R. I. M. (2015). Silent disco: Dancing in synchrony leads to elevated pain thresholds and social closeness. Evolution and Human Behavior, 36(4), 294–301. https://doi.org/10.1016/j.evolhumbehav.2015.01.004
- ↑ Meekums, B., Karkou, V., & Nelson, E. A. (2015). Dance movement therapy for depression. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2015(2), CD009895. https://doi.org/10.1002/14651858.CD009895.pub2
- ↑ Pinniger, R., et al. (2013). Tango dance can reduce distress and insomnia in people with self-referred affective symptoms. American Journal of Dance Therapy, 35(1), 60–77. https://doi.org/10.1007/s10465-012-9141-y
- ↑ Maciejewski, D. F., et al. (2018). The experience of flow in conscious dance: A global survey. International Journal of Environmental Research and Public Health, 15(6), 1248. https://doi.org/10.3390/ijerph15061248
- ↑ Keogh, J. W. L., et al. (2009). Dance-based exercise improves functional and cognitive outcomes in older adults. Journal of Aging and Physical Activity, 17(4), 409–425. https://doi.org/10.1123/japa.17.4.409
- ↑ Dunbar, R. (2014). How conversations around campfires came to be. Frontiers in Psychology, 5, 1135. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2014.01135
