Contact Improvisation
Contact Improvisation je oblik improviziranog plesa temeljen na zajedničkoj težini, fizičkom kontaktu, zamahu i osjetljivom slušanju između tijela. Istražuje kretanje kroz dodir, gravitaciju, ravnotežu i protok, naglašavajući izbor u stvarnom vremenu, a ne koreografiju.
Forma se prakticira diljem svijeta u satovima, jam svirkama, radionicama i nastupima te se smatra jednom od temeljnih praksi koje utječu na suvremeni improvizacijski ples i svjesno kretanje.
Podrijetlo
Contact Improvisation pokrenuo je 1972. Steve Paxton, američki plesač i koreograf povezan s postmodernim plesom. Forma je nastala iz Paxtonovih istraživanja gravitacije, refleksa, padanja i fizičkog dijaloga, a prvi put je javno predstavljena kroz nastupe i radionice u Sjedinjenim Državama.
Od svojih početaka, Contact Improvisation se razvijao kao otvorena, evoluirajuća praksa, a ne kao kodificirana tehnika, šireći se kroz razmjenu među vršnjacima, eksperimentiranje i praksu u zajednici.
Osnovni principi
Contact Improvisation vodi se nekoliko osnovnih principa:
- Fizičko slušanje — obraćanje pažnje na dodir, pritisak i znakove pokreta.
- Zajednička težina — istraživanje potpore, protuteža i nošenja tereta između tijela.
- Zamah i tok — rad s inercijom, padanjem i oporavkom.
- Improvizacija — kretanje nastaje spontano kao odgovor na trenutne uvjete.
- Nehijerarhija — uloge vođe i sljedbenika nisu unaprijed definirane.
Praksa vrednuje osjet, percepciju i prilagodljivost iznad estetske forme.
Vježba
Contact Improvisation se obično vježba u:
- salonima — strukturiranim istraživanjima vještina poput kotrljanja, padanja, dizanja i osjeta.
- jamovima — otvorenim sesijama gdje plesači slobodno istražuju pokrete u parovima ili grupama.
- performansima — improviziranim ili poluimproviziranim prezentacijama.
Pokret se kreće od suptilnih pomicanja težine do dinamičnih podizanja i spuštanja. Plesači neprestano pregovaraju o granicama, sigurnosti i pristanku kroz utjelovljenu svjesnost i komunikaciju.
Ne postoji fiksna koreografija. Pokret proizlazi iz fizičke interakcije, pažnje prema gravitaciji i reagiranja na partnere i prostor.
Dodir, sigurnost i pristanak
Dodir je ključan za Contact Improvisation. Kao rezultat toga, suvremena praksa stavlja snažan naglasak na:
- pristanak i osobne granice,
- jasnu komunikaciju (verbalnu i neverbalnu),
- samoodgovornost i brigu za druge,
- prilagodljivost različitim tijelima, sposobnostima i razinama udobnosti.
Mnoge zajednice eksplicitno artikuliraju sporazume o džemovima i sigurnosne smjernice.
Glazba i okruženje
Contact Improvisation se može vježbati uz glazbu, živi zvuk ili u tišini. Tišina se često koristi kako bi se pojačala pozornost na fizičke osjete i komunikaciju s partnerom. Glazba, kada je prisutna, funkcionira kao podržavajuća atmosfera, a ne kao pokretačka struktura.
Zajednica i prijenos
Contact Improvisation nema središnje upravno tijelo ili sustav certificiranja. Znanje se prenosi putem:
- radionica i festivala,
- lokalnih tečajeva i svirki,
- vršnjačkog učenja i mentorstva.
Ova decentralizirana struktura pridonijela je prilagodljivosti oblika i globalnom širenju.
Utjecaj i nasljeđe
Contact Improvisation imao je značajan utjecaj na:
- suvremeni ples i performans,
- somatske prakse pokreta,
- svjesne plesne modalitete,
- fizičko kazalište i eksperimentalni performans.
Mnoge kasnije svjesne plesne prakse crpe iz Contact Improvisation-ovih principa prisutnosti, improvizacije i utjelovljenog dijaloga.
Odnos prema svjesnom plesu
Iako Contact Improvisation inherentno nije meditacijska ili terapijska praksa, široko je prepoznata kao ključni predak područja svjesnog plesa. Njezin naglasak na svjesnosti, relacijskom kretanju i improvizaciji snažno je utjecao na kasnije prakse poput 5Rhythms, Open Floor i drugih oblika meditacije pokreta.
Vanjske poveznice
- Contact Improvisation - Kanada: https://www.contactimprov.ca
