Conscious Dance Practices/Contact Improvisation/hr

Contact Improvisation je oblik improviziranog plesa temeljen na zajedničkoj težini, fizičkom kontaktu, zamahu i osjetljivom slušanju između tijela. Istražuje kretanje kroz dodir, gravitaciju, ravnotežu i protok, naglašavajući izbor u stvarnom vremenu, a ne koreografiju.

Forma se prakticira diljem svijeta u satovima, jam svirkama, radionicama i nastupima te se smatra jednom od temeljnih praksi koje utječu na suvremeni improvizacijski ples i svjesno kretanje.

Podrijetlo

Contact Improvisation pokrenuo je 1972. Steve Paxton, američki plesač i koreograf povezan s postmodernim plesom. Forma je nastala iz Paxtonovih istraživanja gravitacije, refleksa, padanja i fizičkog dijaloga, a prvi put je javno predstavljena kroz nastupe i radionice u Sjedinjenim Državama.

Od svojih početaka, Contact Improvisation se razvijao kao otvorena, evoluirajuća praksa, a ne kao kodificirana tehnika, šireći se kroz razmjenu među vršnjacima, eksperimentiranje i praksu u zajednici.

Osnovni principi

Contact Improvisation vodi se nekoliko osnovnih principa:

• Fizičko slušanje — obraćanje pažnje na dodir, pritisak i znakove pokreta.
• Zajednička težina — istraživanje potpore, protuteža i nošenja tereta između tijela.
• Zamah i tok — rad s inercijom, padanjem i oporavkom.
• Improvizacija — kretanje nastaje spontano kao odgovor na trenutne uvjete.
• Nehijerarhija — uloge vođe i sljedbenika nisu unaprijed definirane.

Praksa vrednuje osjet, percepciju i prilagodljivost iznad estetske forme.

Vježba

Contact Improvisation se obično vježba u:

• salonima — strukturiranim istraživanjima vještina poput kotrljanja, padanja, dizanja i osjeta.
• jamovima — otvorenim sesijama gdje plesači slobodno istražuju pokrete u parovima ili grupama.
• performansima — improviziranim ili poluimproviziranim prezentacijama.

Pokret se kreće od suptilnih pomicanja težine do dinamičnih podizanja i spuštanja. Plesači neprestano pregovaraju o granicama, sigurnosti i pristanku kroz utjelovljenu svjesnost i komunikaciju.

Ne postoji fiksna koreografija. Pokret proizlazi iz fizičke interakcije, pažnje prema gravitaciji i reagiranja na partnere i prostor.

Dodir, sigurnost i pristanak

Dodir je ključan za Contact Improvisation. Kao rezultat toga, suvremena praksa stavlja snažan naglasak na:

• pristanak i osobne granice,
• jasnu komunikaciju (verbalnu i neverbalnu),
• samoodgovornost i brigu za druge,
• prilagodljivost različitim tijelima, sposobnostima i razinama udobnosti.

Mnoge zajednice eksplicitno artikuliraju sporazume o džemovima i sigurnosne smjernice.

Glazba i okruženje

Contact Improvisation se može vježbati uz glazbu, živi zvuk ili u tišini. Tišina se često koristi kako bi se pojačala pozornost na fizičke osjete i komunikaciju s partnerom. Glazba, kada je prisutna, funkcionira kao podržavajuća atmosfera, a ne kao pokretačka struktura.

Zajednica i prijenos

Contact Improvisation nema središnje upravno tijelo ili sustav certificiranja. Znanje se prenosi putem:

• radionica i festivala,
• lokalnih tečajeva i svirki,
• vršnjačkog učenja i mentorstva.

Ova decentralizirana struktura pridonijela je prilagodljivosti oblika i globalnom širenju.

Utjecaj i nasljeđe

Contact Improvisation imao je značajan utjecaj na:

• suvremeni ples i performans,
• somatske prakse pokreta,
• svjesne plesne modalitete,
• fizičko kazalište i eksperimentalni performans.

Mnoge kasnije svjesne plesne prakse crpe iz Contact Improvisation-ovih principa prisutnosti, improvizacije i utjelovljenog dijaloga.

Odnos prema svjesnom plesu

Iako Contact Improvisation inherentno nije meditacijska ili terapijska praksa, široko je prepoznata kao ključni predak područja svjesnog plesa. Njezin naglasak na svjesnosti, relacijskom kretanju i improvizaciji snažno je utjecao na kasnije prakse poput 5Rhythms, Open Floor i drugih oblika meditacije pokreta.

Vanjske poveznice

• Contact Improvisation - Kanada: https://www.contactimprov.ca