Contact Improvisation
Contact Improvisation je oblik improviziranog plesa temeljen na zajedničkoj težini, fizičkom kontaktu, zamahu i osjetljivom slušanju između tijela. Istražuje kretanje kroz dodir, gravitaciju, ravnotežu i protok, naglašavajući izbor u stvarnom vremenu, a ne koreografiju.
Forma se prakticira diljem svijeta u satovima, jam svirkama, radionicama i nastupima te se smatra jednom od temeljnih praksi koje utječu na suvremeni improvizacijski ples i svjesno kretanje.
Podrijetlo
Contact Improvisation pokrenuo je 1972. Steve Paxton, američki plesač i koreograf povezan s postmodernim plesom. Forma je nastala iz Paxtonovih istraživanja gravitacije, refleksa, padanja i fizičkog dijaloga, a prvi put je javno predstavljena kroz nastupe i radionice u Sjedinjenim Državama.
Od svojih početaka, Contact Improvisation se razvijao kao otvorena, evoluirajuća praksa, a ne kao kodificirana tehnika, šireći se kroz razmjenu među vršnjacima, eksperimentiranje i praksu u zajednici.
Osnovni principi
Contact Improvisation vodi se nekoliko osnovnih principa:
- Fizičko slušanje — obraćanje pažnje na dodir, pritisak i znakove pokreta.
- Zajednička težina — istraživanje potpore, protuteža i nošenja tereta između tijela.
- Zamah i tok — rad s inercijom, padanjem i oporavkom.
- Improvizacija — kretanje nastaje spontano kao odgovor na trenutne uvjete.
- Nehijerarhija — uloge vođe i sljedbenika nisu unaprijed definirane.
Praksa vrednuje osjet, percepciju i prilagodljivost iznad estetske forme.
Vježba
Contact Improvisation se obično vježba u:
- salonima — strukturiranim istraživanjima vještina poput kotrljanja, padanja, dizanja i osjeta.
- jamovima — otvorenim sesijama gdje plesači slobodno istražuju pokrete u parovima ili grupama.
- performansima — improviziranim ili poluimproviziranim prezentacijama.
Pokret se kreće od suptilnih pomicanja težine do dinamičnih podizanja i spuštanja. Plesači neprestano pregovaraju o granicama, sigurnosti i pristanku kroz utjelovljenu svjesnost i komunikaciju.
Ne postoji fiksna koreografija. Pokret proizlazi iz fizičke interakcije, pažnje prema gravitaciji i reagiranja na partnere i prostor.
Dodir, sigurnost i pristanak
Dodir je ključan za Contact Improvisation. Kao rezultat toga, suvremena praksa stavlja snažan naglasak na:
- pristanak i osobne granice,
- jasnu komunikaciju (verbalnu i neverbalnu),
- samoodgovornost i brigu za druge,
- prilagodljivost različitim tijelima, sposobnostima i razinama udobnosti.
Mnoge zajednice eksplicitno artikuliraju sporazume o džemovima i sigurnosne smjernice.
Glazba i okruženje
Contact Improvisation se može vježbati uz glazbu, živi zvuk ili u tišini. Tišina se često koristi kako bi se pojačala pozornost na fizičke osjete i komunikaciju s partnerom. Glazba, kada je prisutna, funkcionira kao podržavajuća atmosfera, a ne kao pokretačka struktura.
Zajednica i prijenos
Contact Improvisation nema središnje upravno tijelo ili sustav certificiranja. Znanje se prenosi putem:
- radionica i festivala,
- lokalnih tečajeva i svirki,
- vršnjačkog učenja i mentorstva.
This decentralised structure has contributed to the form’s adaptability and global spread.
Influence and legacy
Contact Improvisation has had significant influence on:
- contemporary dance and performance,
- somatic movement practices,
- conscious dance modalities,
- physical theatre and experimental performance.
Many later conscious dance practices draw from Contact Improvisation’s principles of presence, improvisation, and embodied dialogue.
Relationship to conscious dance
While Contact Improvisation is not inherently a meditation or therapeutic practice, it is widely recognised as a key ancestor of the conscious dance field. Its emphasis on awareness, relational movement, and improvisation strongly influenced later practices such as 5Rhythms, Open Floor, and other movement meditation forms.
External links
- Contact Improvisation - Canada: https://www.contactimprov.ca
